Prije oko tri tisuće godina na brežuljku gdje je danas Kaštel nastaje prvo gradinsko naselje, utvrda Histra. Osim kružnog oblika dvije glavne gradske ulice, od prapovijesne gradine, ništa nije ostalo. Prava gradska povijest započinje s Rimljanima. Službeno je ime grada bilo Colonia Pietas Iulia Pola, a imao je sve funkcije i građevine tipične za naseobinu rimskih doseljenika.

U doba seoba naroda u pulsku su se širu okolicu od VII. stoljeća stali naseljavati Slaveni i Hrvati. Poslije 1331. godine Pula više nije mogla uteći kandžama lava Sv. Marka. Mlečani u Puli nisu pokazivali zanimanje za gospodarski razvoj grada, jer im je najvažnija bila luka kao tranzitna točka na putu od Venecije duž istočne obale Jadrana prema Levantu. Česte epidemije kuge od XIV. stoljeća, kao i endemična malarija i druge bolesti, drastično su smanjile broj stanovnika tako da je u Puli na kraju XVII. stoljeća živjelo samo oko 600 ljudi. Međutim, od razdoblja humanizma i renesanse u europskoj su kulturnoj javnosti sve poznatiji postajali pulski antički spomenici: Arena, slavoluk Sergijevaca, Augustov hram , tako da su mnogi umjetnici i graditelji XVI., XVII. i XVIII. stoljeća boravili u Puli crtajući i opisujući rimske građevine koje su bile uzorom arhitekture od renesanse do klasicizma.

Propašću Venecije Istra i Pula došle su pod austrijsku krunu. Od 1815. godine do kraja Prvog svjetskog rata Pula je bila dio austrijskog Primorja (Küstenland). Kad je 1856. godine otvoren Arsenal, tj. glavna baza austrijske ratne mornarice, započeo je suvremeni razvoj grada i cijele južne Istre. Nakon što je 1876. godine povezana željezničkom prugom sa linijom Beč - Trst Pula i obližnji Brijuni osjetili su početke turizma, a svi su članovi carske obitelji, na čelu s Franjom Josipom, bili pulski gosti.

Dvadeseto je stoljeće u Puli bilo stoljeće višestrukih promjena vlasti, s odlascima i dolascima dijelova stanovništva, pojedinih društvenih i narodnosnih skupina, poglavito poslije Prvog i poslije Drugog svjetskog rata. Jako oštećena u bombardiranju tijekom Drugog svjetskog rata, Pula je u drugoj polovici XX. stoljeća ponovo procvjetala i razvila se u najveći istarski grad, značajan zbog dvije glavne gospodarske djelatnosti: industrije, na čelu s brodogradnjom, i turizma.

AMFITEATAR

Pulski Amfiteatar, najveći i dobro očuvan spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj, sagrađen je sredinom I. st. pr. Kr.

U njemu su se odvijale gladijatorske i viteške borbe, borbe s divljim zvijerima i druge predstave, što su bila najvažnija društvena zbivanja u antičkome svijetu. Izgrađen je izvan gradskih zidina nadomak grada, uz glavnu cestu Via Flavia, koja je iz Pule vodila u Akvileju i Rim, a mogao je primiti do 25.000 gledatelja.

Uspoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog Amfiteatra s četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja.

Amfiteatri su bili natkriveni valerijem koji su štitili gledatelje od kiše i sunca, što potvrđuju rijetko sačuvani elementi konstrukcije upravo na pulskom primjeru.

Zbog specifičnosti konstrukcije, na pulskom se Amfiteatru mogu izučavati tradicionalni načini i metode građenja u antici, što ga čini jedinstvenim i po čemu se bitno razlikuje od ostalih u svijetu. 

FORUM

Augustov hram, ostaci "Dijanina" hrama, Kapitolija i Bazilike, integrirani u srednjovjekovnu Komunalnu palaču, najznačajniji je arhitektonski sklop povijesne jezgre Pule, jedini sačuvan u Hrvatskoj i vrlo rijedak u Europi.

Središte rimskih gradova činili su forumi na kojima su dominirali hramovi i bazilike, a bili su najvažniji gradski društveni prostor, mjesto okupljanja građana. Pulski je Forum bio podijeljen na niži plebejski dio i na viši patricijski - podignuti plato oko hramova.

U doba rimske republike na Forumu su dominirali Kapitolinski hram, vjerojatno posvećen bogu Herkulu zaštitniku Pule, i Bazilika koja integrira funkcije sudstva, administrativnih djelatnosti i trgovine. U doba cara Augusta uz Kapitolij i Baziliku podižu se hramovi blizanci, istočno tzv. "Dijanin hram", a zapadno Augustov hram, građen između 4. i 14. g.

Uz Forum, kraj uspona (clivus) koji vodi prema utvrdi (castrum), nalazila se riznica (E-aerarium). Posebno značenje i vrijednost ovome prostoru daje više od dva milenija neprekinutog odvijanja najvažniji funkcija na jednom mjestu. 

PULSKA LUKA

Prirodne karakteristike pulskog zaljeva: prostranost, zaštićenost, bogato poljoprivredno zemljište i obilje izvora slatke vode, pogodovale su nastanku grada upravo na ovome mjestu, odnosno gradine Histra prije više milenija.

Razvoj i prosperitet grada, u njegovoj dvomilenijskoj povijesti, bio je uvijek u uskoj uzročnoj vezi s mogućnostima i stupnjem korištenja tog zaljeva, odnosno luke u jugoistočnom djelu, gdje kontinuirano postoji od prvih početaka.

Cijeli zaljev postaje glavni gospodarski resurs grada u austrougarskom stogodišnjem razdoblju, kada izgradnjom lukobrana početkom XX.st. postaje važna i velika luka u kojoj se mogla smjestiti cijela ratna flota Monarhije. 

RIMSKE ZIDINE I RIMSKA VRATA

Gradske zidine na ovom potezu, najstariji su dio rimskih obrambenih zidina koje su se tijekom vremena rušile i obnavljale uz razne preinake.

Herkulova su vrata najstariji sačuvani spomenik rimske arhitekture u Puli, izgrađena sredinom I.st.pr.Kr. Na zaglavnom kamenu isklesana je glava Herkula, zaštitnika antičkog grada Pole, i njegova toljaga. Natpis na vratima vjerojatno datira osnutak rimske kolonije Pole oko 45.g.pr.Kr.

Dvojna vrata po stilskim karakteristikama mogu se datirati u kraj I. ili početak II. st.

STARO RIMSKO KAZALIŠTE

Izgrađeno vjerojatno u I.st. na istočnoj padini pulskog brežuljka podno starog Castruma. Zauzimalo je znatno veći prostor od onog danas vidljivog, jer nisu do kraja završena arheološka istraživanja.

Logično je smješten na istoku padine koja ima dobre uvjete za održavanje predstava. Korištenje padine brežuljka za gledalište nije bila karakteristika rimskih već grčkih teatara.

Prostor teatra dijelio se na arhitektonsku scenu i proscenij na kojem su igrali glumci, orkestru i gledalište koje je moglo primiti do 5000 gledatelja.